Knjige >> |
PsalmiDolazakKad ja pevam,
|
Autori i prevodioci >> |
Julija Fjedorčuk (Varšava, 1975) poljska je spisateljica, pesnikinja i prevoditeljka. Vanredna je profesorka američke književnosti i teorije književnosti, i suosnivač Centra za studije o životnoj sredini na Univerzitetu u Varšavi. Za svoje debitantsko delo Novembar na Narevu dobila je nagradu Poljskog udruženja književnih izdavača, a zatim 2005. godine i austrijsku nagradu Hubert Burda. Predstavnica je ekopoetike, književne struje koja opisuje odnose između čoveka i prirode. Za roman Bestežinstvo nominovana je za najveću poljsku nagradu NIKE (2016), a 2018. je za zbirku Psalmi osvojila prestižnu pesničku nagradu Vislava Šimborska. Dela Julije Fjedorčuk prevedena su na mnoge jezike.
Geril Gabrijelsen (1961) je norveška autorka. Za svoj prvi roman Stravični događaji dobila je nagradu Aschehoug (2008). Dve godine kasnije piše Vrtoglave mogućnosti, bez straha (2008), a potom slede Štetočina (2011), Tvoj, zauvek (2015), Dolazak (2017), Između severa i noći (2021) i Posle nas (2022). Svakim sledećim delom potvrđuje svoj raskošni talenat koji su podjednako prepoznali i kritika i čitaoci. Među nagradama koje je dobila za svoj stvaralački rad su i Tanums Woman Scholarship (2008), kao i nagrade Amalie Skram (2016) i Havmann (2017) upravo za knjigu Dolazak. Geril Gabrijelsen živi i radi u Oslu.
Irene Sola (1990) katalonska je spisateljica i umetnica. Studirala je umetnost na Univerzitetu u Barseloni. Završila je master u oblasti književnosti, filma i vizuelne kulture na Univerzitetu u Saseksu. Trenutno živi i radi u Londonu. Za svoju prvu zbirku pesama, Zver, kao i za prvi roman, Brane, dobila je prestižne književne nagrade. Roman Kad ja pevam, igraju planine nagrađen je Evropskom nagradom za književnost (2018), te nagradom Premi Llibres Anagrama de Novel·la (2019). Iste godine ovo delo je ovenčano i nagradom Núvol, kao i nagradom Cálamo za špansko izdanje knjige.
Emi Itaranta (1976) finska je književnica. Diplomu iz dramaturgije stekla je na Univerzitetu u Tampereu. Nakon studija radila je kao novinar, pozorišni kritičar i scenarista. Debitantski roman Sećanje na vodu pisala je istovremeno na engleskom i finskom. Finska verzija romana objavljena je 2012, a četiri godine kasnije i englesko izdanje. Za oba izdanja Emi Itaranta je dobila više književnih nagrada. Svoj drugi roman, Grad izatkanih ulica, objavila je 2015, a najnovije delo, roman Pisma s Mesečeve proslave, 2022. godine. Emi Itaranta živi u Kenterberiju.
Sara Bom (1984) irska književnica, studirala je likovne umetnosti u Dablinu, a potom i književnost na prestižnom koledžu Triniti. Godine 2023. uvrštena je na listu dvadeset najboljih mladih britanskih pisaca, koju svakih deset godina objavljuje časopis Granta. Dobitnica je brojnih nagrada: nagrade za kratke priče Dejvi Birn (2014), nagrade Henesi za irsko književno stvaralaštvo (2015), nagrade Runi za književnost (2015), Irske književne nagrade koju dodeljuje list Sunday Independent (2015), memorijalne nagrade Džefri Faber (2015), nagrade Kejt O’ Brajan (2016) te nagrade Folio (2021). Za knjigu Sedam crkvenih tornjeva bila je u užem izboru za književne nagrade Goldsmit (2022) i Dilan Tomas (2023). Na srpski jezik prevedena su još dva romana Sare Bom, debitantski Starac i jednooki i Utabana staza.
Ija Jenberj (1967) rođena je u Stokholmu. Karijeru je započela kao novinarka, a danas predaje kreativno pisanje. Debitantski roman objavila je 2012. godine, nakon čega slede još dva romana i zbirka priča. Njen poslednji roman, Detalji, preveden je na preko dvadeset jezika. Ija Jenberj je za Detalje osvojila nagrade August (2022) i Aftonbladet (2023) za najbolji roman, a bila je u užem izboru i za brojne druge prestižne književne nagrade (između ostalih, International Booker, Adlibris, Svenska Dagbladet i Storytel).
Ane Katrine Boman (1983) danska je književnica i psiholog. Živi u Kopenhagenu i vreme posvećuje jednako svojoj strasti prema književnosti i profesiji psihologa. Njen debitantski roman Agata je, nakon velikog uspeha u Danskoj, preveden na dvadeset tri jezika. Posle romana Plavi tonovi iz 2021. godine, objavila je još jedan roman, Akvarijum (2024). Ane Katrine Boman je i uspešna sportistkinja – nastupala je za reprezentaciju Danske u stonom tenisu i čak dvanaest puta osvajala državno prvenstvo svoje zemlje.
Milica Markić (1966) diplomirala je polonistiku na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Član je Udruženja književnih prevodilaca Srbije. U 25 godina bavljenja književnim prevođenjem Milica je prevela na srpski oko 40 vrednih dela poljske književnosti i činjenične proze. Između ostalog, prevela je značajna dela Henrika Sjenkjeviča, Kšištofa Varge, Karola Vojtile, Vitolda Gombroviča, Pjotra Pjotrovskog, Andžeja Sapkovskog. Ogroman doprinos Milice Markić prevodnoj književnosti ogleda se u prevodima dela Olge Tokarčuk, među ostalima Knjige Jakovljeve, U potrazi za knjigom, Empuzion, Ana In silazi u Donji svet, Beguni, Svirka na mnogo bunjeva, Traganje za kućom.
Ratka Krsmanović Isailović (Podgorica, 1982) diplomirala je skandinavske jezike i književnost 2004. godine, a magistrirala iz oblasti nauke o književnosti 2010. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radila je kao profesor norveškog jezika, a tokom istraživačkog rada u okviru doktorskih studija predavala je na grupi za skandinavistiku na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Među autorima koje je Ratka Krsmanović Isailović prevodila su i Gunstejn Bake, Kora Sandel, Toštejn Stigler Sejm, Dag Sulstad, Jens Bjernebue, Tarjej Vesos, Nikolaj Frobenijus, Ćersti Anesdater Skomsvol, Justejn Gorder i Hans G. Grelan.
Jelena Petanović (1977) rođena je u Beogradu. Diplomirala je na katedri za anglistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Među brojnim prevodima sa katalonskog izdvajaju se Hladna koža Alberta Sančeza Pinjola, dela Narsisa Oljera, Violina iz Aušvica Anđels Aglade i mnoga druga. Na katalonski je, zajedno sa suprugom Pauom Borijem, prevela Prokletu avliju Ive Andrića.
Jasmina Teofilović (1963) prevoditeljka je sa finskog. Diplomirala je istoriju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Tokom desetogodišnjeg boravka u Finskoj stekla je certifikat iz finskog jezika na Helsinškom univerzitetu. Sa finskog jezika prevodi književna dela i publicistiku. U njenom prevodu na srpski objavljena su dela Pirko Turpeinen-Sari, Juke Vikile, Mike Nousiainena i Pije Leino. Jasmina Teofilović živi i radi u Beogradu.
Vladimir D. Janković, pesnik, esejista i književni prevodilac, rođen je 1968. godine u Beogradu. Objavio je više od 200 prevoda, od toga preko 90 romana, u uglednim izdavačkim kućama u Srbiji. Prevodi sa francuskog i engleskog jezika. Široj čitalačkoj publici najpoznatiji je kao prevodilac dela Mišela Uelbeka, Frederika Begbedea, Hilari Mantel, T. Koragesana Bojla, En Enrajt, Danija Laferijera, Viržini Depent, Florijana Zelera. Član je Upravnog odbora Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Nikola Perišić je rođen 1979. godine u Beogradu, gde je i studirao skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu. Od 2006. godine je u svetu književnog prevođenja, i do danas je preveo četrdesetak knjiga. Živi u Beogradu i okolini i prevodi sa švedskog, danskog i engleskog jezika.
Radoš Kosović (1984), rođen je u Beogradu. Završio je klasični smer Filološke gimnazije u Beogradu, diplomirao na grupi za skandinavistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i stekao zvanje mastera skandinavske književnosti u Norveškoj, na Univerzitetu u Agderu. Godine 2015. Dobio je nagradu Miloš N. Đurić za prevod romana Dani u povesti tišine Merete Linstrem, i nagradu Aleksandar I. Spasić za prevod Filozofije slobode Laša Svensena. Objavio je roman Karneval i zbirku pripovedaka Eremiti. Živi u Beogradu i radi kao nastavnik jezika i prevodilac s norveškog i danskog.
|
Katalog projekta >> |
Preuzmite katalog
|
![]() copyright©HELIKS |