| Knjige >> |
|
|
| Autori >> |
|
Gunstejn Bake je rođen 1968. godine u Setesdalu u južnoj Norveškoj. Studirao je francuski jezik i književnost. Prvi roman, Kontoret, napisao je 2000. godine. Od tada je objavio više romana. Iako su svi njegovi romani bili dobro prihvaćeni, najveći uspeh i priznanja donosi mu roman Mod i Aud (2011) zahvaljujući kome je prepoznat kao jedan od najoriginalnijih i najzanimljivijih glasova među norveškim autorima. Za ovaj roman nagrađen je prestižnom Evropskom nagradom za književnost, kao i norveškom nagradom Melsom. Piše specifičnim, modernim stilom, preplićući poetski ton i pronicljivu analizu sadašnjice. Osim pisanjem, bavi se prevođenjem poezije i proze. Haldora Torodsen (1950) diplomirala je na Islandskom pedagoškom koledžu 1976, a na Islandskoj akademiji umetnosti 1986. godine. Radila je kao učiteljica, grafički urednik, prosvetni savetnik za program likovne umetnosti za osnovne škole, te kao urednik radijskog programa. Haldora piše poeziju, kratke priče, novele i romane. Prvu zbirku poezije objavila je 1998. godine, a prvo prozno delo četiri godine kasnije. Za roman Dvostruko staklo, objavljen 2016. godine, nagrađena je prestižnom islandskom književnom nagradom (Fjöruverðlaunin), koja se dodeljuje spisateljicama, te uglednom Nagradom Evropske unije za književnost. Bjanka Belova (1970) češka je autorka i prevoditeljka bugarskog porekla, rođena u Pragu. Javnosti se predstavila 2009. svojim književnim prvencem pod naslovom Sentimentalni roman, o teškoćama odrastanja pred kraj komunističkog totalitarnog režima. Dve godine kasnije, objavljuje novelu Mrtav čovek, a 2013. i Ništa da se desi čitav dan. Knjiga Jezero, objavljena 2016, donela joj je prestižnu češku nagradu Magnezija Litera, kao i Nagradu Evropske unije za književnost. Roman je preveden na sedamnaest jezika. U tekstovima Bjanke Belove lako se uočava izuzetan talenat za naraciju, ali i oštro oko za međuljudske interakcije. Belova ne preza da postavi uznemirujuća pitanja kako bi se dotakla gorućih problema današnjice. Filip Florijan (1968) rumunski je književnik i novinar. Florijan je studirao geologiju i geofiziku, ali se ipak odlučio za spisateljski poziv. Početkom devedesetih radio je kao urednik časopisa Cuvîntul, a potom je bio dopisnik Radija Slobodna Evropa i Dojče velea. Florijanov prvenac bio je roman Mali prsti, objavljen 2005. godine, za koji je dobio nagradu za najboljeg književnog debitanta. Roman Kraljevi dani iz 2008. proglašen je romanom godine na Simpozijumu o savremenom rumunskom romanu. Kraljevi dani su prevedeni na mađarski, poljski, bugarski, engleski i španski. Filip Florijan živi i radi u Bukureštu. Girdir Elijason (1961) jedan je od najcenjenijih islandskih pisaca svoje generacije. Odrastao je na severu Islanda, a poslednjih godina živi i radi u predrgrađu Rejkjavika. Autor je više romana, pripovedaka i zbirki poezija, i dobitnik više književnih nagrada. Uz spisateljski rad Elijason se bavi i prevođenjem, najviše dela američkih književnika, između ostalih Vilijama Sarojana i Ričarda Brotigena. Za zbirku pripovedaka Među drvećem Elijason je 2011. godine dobio prestižnu Nagradu za književnost koju svake godine dodeljuje Nordijski savet. Danijele del Đudiče je rođen u Rimu 1949. Godine 1983. izašao je njegov prvi roman, Vimbldonski stadion. Nakon dve godine pojavio se Zapadni Atlas, priča o prijateljstvu između mladog fizičara i pisca u godinama u potrazi za drugačijim pogledom na stvarnost. Iz 1988. je priča U muzeju Remsa, a iz 1994. Odvajajući senku od zemlje. Godine 1997. objavio je zbirku priča Manija. Zajedno s Markom Paolinijem je 2001. godine uradio predstavu i knjigu s video-kasetom, I-Tiđi. Pesma za Ustiku, posvećene avionskoj nesreći iz 1980. Godine 2009. godine pojavljuje se Pokretni horizont, knjiga za koju je dobio Nagradu Evropske unije za književnost. Poslednja knjiga je U ovom svetlu, zbirka eseja i autobiografskih zabeleški (2013). Kevin Bari (Limerik Siti, 1969), irski pripovedač i romansijer, skrenuo je na sebe pažnju svetske čitalačke javnosti 2013. godine, kad je za svoj roman prvenac Grad Bohan ovenčan prestižnom Međunarodnom dablinskom književnom nagradom – IMPAC, i to u veoma jakoj konkurenciji: za sobom je, pored ostalih, ostavio najblistaviju zvezdu savremene francuske književnosti Mišela Uelbeka i velikana moderne japanske literature Harukija Murakamija. Drugi njegov roman, Bitlboun (2015), poneo je nagradu Goldsmits, a Bari je svoju, sve brojniju, čitalačku publiku nedavno obradovao i trećim romanesknim ostvarenjem, Noćni brod za Tanger. Pisac koji sebe doživljava kao jedno od onih „čudovišnih stvorenja koja su 99% sačinjena od čistog, nerazblaženog ega“, ali i biće koje je „neizmerno nesigurno u sebe“ – objavio je i dve knjige priča: Postoje male kraljevine (2007) i Tamno je ostrvo (2012).. Hesus Karasko (1972) rodio se u selu Olivensa u Badahosu, na granici sa Portugalom. Godine 2005. preselio se u Sevilju, gde živi i danas. Završio je studije fizičkog obrazovanja, ali jedva da se ikada bavio tom profesijom. Godine 1996. počinje da radi kao kopirajter, čime se bavio paralelno sa pisanjem sve dok nije postigao književni uspeh. Njegov roman Žega (2013) mnogi su proglasili jednim od najsjajnijih prvenaca na međunarodnoj književnoj sceni. Za svoj najnoviji roman, Zemlja koju gazimo, objavljen u Španiji 2016. godine, Karasko je dobio prestižnu Nagradu Evropske unije za književnost. Susana Alakoski (1962) švedska je književnica finskog porekla. Rođena je u Vasi, u Finskoj, a najranije detinjstvo je provela u švedskom gradu Istadu. Po struci je socijalni radnik, ali je studirala i kreativno pisanje. Svoj prvi roman, Svinjski kvartovi, objavila je 2006. godine i osvojila prestižnu Augustovu nagradu koju dodeljuje Švedska asocijacija izdavača. Prema ovoj knjizi je 2010. godine snimljen film. Susana Alakoski je objavila još nekoliko romana i uredila više antologija kratke proze. Živi i radi u Stokholmu. |
| Katalog projekta >> |
|
|
| EU projekti >> |
|
|
copyright©HELIKS |
||