„Nipošto neprikladno, pa ni nerazumljivo
neće biti ako ste kao čitaoci
odavno već odustali od poslednjeg
okrajka vere u reklamnu frazu ‘uzmite
ovu knjigu, nećete je ispustiti
iz ruku i na kraju će vam biti žao što
nema još’.
Ali pošto je i čitanje neka vrsta religije, vratiti poljuljanu veru u moć
knjige da nas oduševi zapravo je i čitalačka želja i čitalački zadatak.
Koji ćete lako izvršiti ako se rasterećeno i s najvećim zanimanjem upustite
u književnu avanturu Andresa Stupendala (1981), švedskog pisca
kolumbijskog porekla, tačnije i rođenog u Kolumbiji, što ga nije omelo
u verovatno slučajnom, gotovo nehajnom nastojanju da postane jedan
od najmarkantnijih skandinavskih pisaca današnjice.
Protagonista romana mlad je čovek koji u ovom svetu nije ni sâm ni
usamljen, jer je, ako tako može da se kaže, talentovan za ljude i za
ljudska pitanja, za struje i matice koje društveni okean čine živim i
(ne)predvidivim; ipak, i njegova lična pozicioniranost, i sve ono što dešava
s bližnjima i daljima u Stokholmu jednog vrelog proleća i leta, kad
se Skandinavija poskidala u majičice, suknjice i bikinije – ukazuju na
rizičnu, opasnu poziciju čoveka koji voli da misli, razmišlja o svemu, i
piše o svim čudesima koja muče savremeno zapadno ili severno društvo,
ali i o čudesima s kojima se susreće on sâm, što u sebi, što u već
nejasnoj, nepoznatoj, a njegovoj, domaćoj sredini.“
(Iz recenzije Vladimira D. Jankovića)
Sa švedskog preveo Nikola Perišić.
|