Noa je pobegla iz velegrada, iz anksioznosti
i nesanica, iz sveta u kojem
se osećala zarobljeno. Na jugu Francuske,
među brdima i suvim poljima,
volontira na farmi gde žive Ela, Gregor
i njihova ćerka Žad. Život u prirodi
deluje kao obećanje jednostavnosti,
ali i ovde, pod vrelim suncem i sve suvljom zemljom, Noa pronalazi
nemire od kojih je pokušala da pobegne. Usred letnje žege i pucketanja
zemlje koja se raspada, ona se suočava sa sopstvenim pukotinama –
strahovima koji je prate, nesigurnostima koje su deo nje.
U romanu Stazom pored trave, unutrašnji svet junakinje sudara se sa
spoljnim pejzažima, koji postaju sve nesigurniji ne samo zbog klimatskih
promena već i zbog njenih unutrašnjih sukoba. Mirjam Vitig oslikava
ovu priču s izuzetnom empatijom i atmosferičnošću, stvarajući
prozne slike toliko upečatljive da gotovo možete čuti zvuk zvona ovaca,
osetiti suvoću vazduha i vrelinu kamenih staza pod nogama. Ovo je roman
o nesigurnostima savremenog sveta, o mladim ljudima uhvaćenim
između ekološke krize, sopstvenih nedoumica i potrage za smislom.
Retko je tema mentalnog zdravlja mladih – onih koji odrastaju između
terorističkih napada i rastuće svesti o klimatskoj krizi – obrađena s
tolikom osetljivošću i na tako visokom književnom nivou kao u ovom
značajnom debitantskom romanu Mirjam Vitig.
S nemačkog prevela Nikolina Zobenica.
|